Pozivni brojevi država

Pozivni brojevi država zapravo funkcioniraju poput poštanskog broja za cijeli planet. Bez njih nijedan međunarodni poziv ne bi stigao na pravo mjesto.

Šest desetljeća star sustav koji još uvijek radi

Čitav ovaj sustav osmislila je Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) iz Ženeve još tijekom 1960-ih. Ideja je bila elegantno jednostavna: podijeli svijet u devet zona i svakoj državi dodijeli jedinstven broj od jedne do tri znamenke.

Zašto neke zemlje imaju kraće, a neke duže brojeve? Odgovor leži u prošlosti. U doba rotacijskih telefona svaka znamenka značila je nekoliko sekundi biranja. Zemlje s najvećim međunarodnim prometom, poput SAD-a (+1) ili Japana (+81), dobile su kratke kodove da bi uštedjele vrijeme. Hrvatska, kao manja zemlja, dobila je troznamenkasti +385.

Danas to više nema tehničku važnost jer biramo prstom po zaslonu, ali sustav je ostao kakav jest.

I sasvim dobro funkcionira.

Europski dio priče

Europa je zauzela čak dvije zone, treću i četvrtu. U zoni 3 nalaze se mediteranske i srednjoeuropske zemlje: Grčka (+30), Nizozemska (+31), Belgija (+32), Francuska (+33), Španjolska (+34). Među njima su i sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije.

Za čitatelje iz regije priča tu postaje posebno zanimljiva. Nekadašnji pozivni broj +38 pripadao je Jugoslaviji. Kad se država raspala, taj je broj ukinut, a svaka novonastala republika dobila je vlastiti kod iz iste skupine: Srbija +381, Crna Gora +382, Kosovo +383, Hrvatska +385, Slovenija +386, Bosna i Hercegovina +387, a Sjeverna Makedonija +389.

Primijetite li prazninu? Broj +384 ostao je nedodijeljen, poput praznog stana u telefonskoj zgradi koji čeka novog stanara.

Zona 4 pokriva sjever i zapad kontinenta. Njemačka drži +49, Velika Britanija +44, Austrija +43, Švicarska +41. Skandinavci su uredno poredani: Danska +45, Švedska +46, Norveška +47. Poljska zatvara zonu s +48.

Kad zemljopis ne prati logiku

Sustav pozivnih brojeva na ovom mjestu postaje pomalo zabavan. Zona 2 namijenjena je Africi, ondje nalazimo Egipat (+20), Južnu Afriku (+27), Nigeriju (+234), Keniju (+254) i desetke drugih afričkih država. Ali u toj su se zoni našli i posve neafrički stanari.

Aruba (+297) leži uz obalu Venezuele, dakle u Južnoj Americi. No kad joj je trebao pozivni broj, u latinoameričkoj zoni 5 nije bilo mjesta. Rješenje? Smjesti je u zonu 2.

Još neobičniji slučaj su Ovčji Otoci (+298) i Grenland (+299). Oba teritorija nalaze se u sjevernom Atlantiku, bliže Europi nego Africi. Ali europske zone bile su popunjene, pa su i oni završili među afričkim brojevima. Politička previranja poput raspada Sovjetskog Saveza oslobodila su mjesta u zonama 3 i 4, no Ovčji Otoci i Grenland do danas nisu zatražili preseljenje. Očito im ne smeta afrički susjed u telefonskom imeniku.

Zona 5 pripada Latinskoj Americi s poznatim kodovima: Meksiko +52, Brazil +55, Argentina +54, Čile +56. Zona 6 obuhvaća Oceaniju i jugoistočnu Aziju, Australija drži +61, Indonezija +62, Novi Zeland +64, a Singapur +65.

A onda tu je zona 7, možda najdramatičnija od svih. Broj +7 pripadao je Sovjetskom Savezu. Nakon raspada te goleme države, bivše republike dobile su vlastite pozivne brojeve raspoređene po zonama 3 i 9. Ukrajina je dobila +380, Gruzija +995, Uzbekistan +998.

Rusija je zadržala +7, a Kazahstan ga i danas dijeli s njom. Hoće li Kazahstan ikad dobiti vlastiti kod? Moguće. Spekulira se o brojevima +997 ili +999, ali konkretnih planova zasad nema.

Poziv koji otkriva identitet

Prepoznavanje pozivnih brojeva može biti daleko korisnije nego što se čini na prvi pogled.

Primite SMS s broja koji počinje s +234 i nudi vam nasljedstvo od dalekog rođaka? To je Nigerija, a takve poruke gotovo uvijek su pokušaj prijevare. Poziv s +971? Ujedinjeni Arapski Emirati, možda je povezan s poslovnim kontaktom, a možda i nije. Nepoznati broj s +882 ili +881? To nije nijedna država, nego globalni satelitski sustav. Kad znate čitati te prefikse, svijet telefonskih brojeva odjednom postaje puno pregledniji.

Poznavanje pozivnih brojeva država funkcionira kao brzi filter za sumnjive komunikacije. Nije stopostotno pouzdan jer se brojevi mogu lažirati tehnikama spoofinga, ali u većini slučajeva daje korisnu prvu informaciju.

Usput, detalj koji iznenađuje mnoge: Vatikan ima vlastiti pozivni broj. Nije +39 kao Italija, nego +379. Najmanja država na svijetu ima vlastiti telefonski identitet, baš kao i svaka druga.

Kako zvati van granica

Većina ljudi pogriješi barem jednom, koliko god im se postupak činio jednostavnim. Kad zovete iz Hrvatske u inozemstvo, birate međunarodni prefiks 00 (ili znak + na mobitelu), pa pozivni broj države, pa lokalni broj bez početne nule. Ako zovete nekoga u Londonu čiji je lokalni broj 020 7946 0958, birate +44 20 7946 0958. Ona početna nula na lokalnom broju jednostavno se izbaci.

Isto vrijedi i obrnuto. Kad vas netko zove iz inozemstva, bira +385 pa vaš broj bez nule. Dakle, zagrebački 01 234 5678 postaje +385 1 234 5678. Splitski 021 se pretvara u +385 21, a riječki 051 u +385 51.

Taj mali detalj s nulom najčešći je izvor pogrešaka pri međunarodnom biranju, i razlog zašto pozivi ponekad završe na krivom broju ili nigdje.

Sateliti, besplatni telefoni i skriveni kodovi

Pozivni brojevi nisu rezervirani samo za države. Postoje i posebni kodovi za globalne usluge. Broj +800 služi za međunarodne besplatne telefone, a +808 za usluge s podijeljenim troškovima.

Inmarsat, pružatelj satelitskih komunikacija, drži čitav niz kodova raspoređenih prema geografiji: +871 za istočni Atlantik, +872 za Tihi ocean, +873 za Indijski ocean, +874 za zapadni Atlantik.

Svi ti posebni kodovi smješteni su u zonu 8, koja inače pripada istočnoj Aziji. Japan (+81), Južna Koreja (+82), Kina (+86) i Hong Kong (+852) dijele prostor s globalnim komunikacijskim uslugama jer je u toj zoni bilo dovoljno neiskorištenih numeričkih kombinacija.

Brojevi koji čekaju svoju državu

Kad pogledate kompletnu listu pozivnih brojeva, uočit ćete praznine. Postoje brojevi označeni kao "nedodijeljeni" ili "rezervirani" u svakoj od devet zona. Nisu to greške u sustavu, nego mjesta ostavljena za budućnost.

I ta su mjesta već popunjavana. Južni Sudan dobio je pozivni broj +211 tek 2011. godine, nakon proglašenja neovisnosti. Istočni Timor naslijedio je +670, koji je prethodno koristila sasvim druga zemlja. Sjevernomarijanski otoci držali su taj kod prije nego što su ušli u sjevernoamerički plan brojeva.

Prema podacima ITU-a, na svijetu danas postoji više od 8 milijardi mobilnih pretplata. Svaki od tih brojeva počinje pozivnim brojem neke od gotovo 200 država i teritorija. Sustav osmišljen za fiksnu telefoniju pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća i danas bez problema nosi taj teret.

Brojevi koje Hrvati najčešće trebaju

Hrvati najčešće trebaju pozivne brojeve susjednih i zapadnoeuropskih zemalja. Njemačka +49, Austrija +43, Švicarska +41, Italija +39, Slovenija +386, Mađarska +36, Srbija +381, Bosna i Hercegovina +387, Crna Gora +382 i Irska +353.

Od udaljenijih destinacija, SAD i Kanada dijele +1, Australija je na +61, a Ujedinjeni Arapski Emirati na +971.

Te brojeve vrijedi spremiti negdje pri ruci. Koliko god se činilo da je mobitel sve automatizirao, uvijek dođe trenutak kad zatreba onaj kratki niz znamenki koji govori odakle poziv zapravo dolazi.